Fascija ima nekoliko slojeva – površinsku (koja se nalazi neposredno ispod kože), duboku (koja obavija mišiće i organe) te visceralnu (koja obuhvaća unutarnje organe). Ova mreža također ima ulogu u prijenosu sila kroz tijelo, održavanju posture, ali i osjetu jer sadrži veliki broj živčanih završetaka. Između svakog sloja nalazi se tekućina koja omogućuje da slojevi fascije međusobno glatko klize. Cijeli život naše tijelo je u pokretu pa čak i kada mirujemo naše tijelo se giba. Naši organi se pomiču i rade, naše srce radi, naša pluća rade. Prilikom hodanja naši bubrezi se pomiču i do 4 cm gore-dolje. Pomicanjem jednog organa automatski se pomiču i susjedni organi, a ti susjedni organi pak pomiču one iduće i tako se cijelo tijelo giba.
Uloga fascije je višestruka:
- Ona omogućuje da se svaki organ u svakom trenu nalazi na točno za njega predviđenom mjestu. Zato se kako god mi hodamo, trčimo, padamo, skačemo ili bilo što drugo, naši organi uvijek nalaze na istom mjestu ali međusobno klize.
- Ona ima protektivnu ulogu. Kada se organi ne bi nimalo pomicali lijevo-desno, gore-dolje ili naprijed natrag i najmanja fizička trauma bi mogla biti pogubna. Fascija ”pohranjuje” fizičke traume. Svaki udarac, svaka posjekotina, svaka operacija, koliko god ona stara bila, uzrokuje ožiljke na fascijama. Kod lakših trauma dolazi do gubitka vode između slojeva fascija i oni više ne mogu adekvatno klizati. Samim time ponovo možemo zaključiti da će se dogoditi lančana reakcija koja će pomalo blokirati pokret i drugih dijelova tijela. Zbog toga npr. uganuće gležnja ili lom kostiju na stopalu može uzrokovati (ako se adekvatno ne tretira), primjerice, bol u leđima. Naravno, neće svaka trauma uzrokovati posljedice. Tijelo je najsavršeniji stroj i ono će kompenzirati na način da će drugim putem pokušati izvesti pokret. Posljedice ovise o tome koliko je velika trauma. Da li je određenoj traumi prethodilo još trauma, hoće li se na traumu nadovezati još novih, itd.
Kod povreda, stresa ili nedostatka pokreta, fascija može postati ukočena ili formirati adhezije (spajanja), što može dovesti do boli i ograničenih pokreta. Za primjer ćemo uzeti operacijski rez koji uzrokuje stvaranje kolagenog tkiva. Kolageno tkivo je neelastično i ne dopušta pokret, stoga je potrebno nakon operacije raditi tretman ožiljka kako bi se pokret oslobodio i prevenirala bol (primjer – kod određenog broja žena, nakon carskog reza znaju se javiti konstantni bolovi donjeg djela leđa koji nikako ne popuštaju – tretman ožiljka može biti rješenje).
Fascija pohranjuje emocije. Kada smo pod stresom, javljaju se velike napetosti područja ramena, vrata, glavobolje, ali i smetnje s probavom, bolovi u želucu i slično. Upravo to je ”pohranjivanje” stresa. Nagomilavanje stresa uzrokuje razne bolesti, a ponekad i gore stvari. Tretmanom fascija pomaže se kod oslobađanja tih stresova iz tijela.
Miofascijalna terapija je tehnika manualne terapije koja se koristi za otklanjanje bola i napetosti u mišićima i vezivnom tkivu koje okružuje fascija. Temelji se na principu oslobađanja ovih napetosti kroz blagi pritisak i istezanje problematičnih zona. Terapeut koristi ruke kako bi osjetio gde su mišići i fascija zategnuti, pa vrši pritisak ili istezanje na ta područja, čime pomaže tkivu da se oslobodi i vrati u prirodno stanje elastičnosti. Ova tehnika zahtjeva preciznost i iskustvo terapeuta jer se zasniva na njegovoj sposobnosti da “sluša” tijelo pacijenta i prilagodi pritisak tako da bude djelotvoran, ali ne i bolan. Ima holistički pristup jer se fokusira na fasciju kao međusobno povezanu mrežu koja utiče na cjelo tijelo.
Miofascijalna terapija je pogodna za širok spektar problema kao što su bolovi u leđima, vratu, ramenima, sportske povrede, glavobolje, ali i za stanja poput fibromijalgije i sindroma miofascijalnog bola. Brojna istraživanja potvrđuju njezinu djelotvornost u smanjenju bola, povećanju pokretljivosti i poboljšanju kvaliteta života pacijenata. Mnogi ljudi koji se podvrgnu ovoj terapiji osećaju značajno poboljšanje u funkcionalnosti tijela, kao i u općem osjećaju relaksacije i smirenosti.
Na našim prostorima rad na fasciji je manje zastupljen i slabije priznat nego u ostalim državama EU, te SAD-a i Australije, iako je znanstveno dokazana uloga fascije i učinkovitost određenih tehnika. Postoji više tehnika u fizioterapiji koje se ciljano bave radom fascija. To su Osteopatija, Myofascial release technique by John F. Barnes, Anatomy Trains by Tom Myers, Fascial Abrasion Technique (FAT tools), Emmet tehnika, Bowen tehnika, itd.
Pored terapeutskog efekta, miofascijalna terapija ima i preventivnu ulogu. Redovnim tretmanima, moguće je smanjiti rizik od povreda, poboljšati držanje i održati tijelo u ravnoteži, čime se spriječavanju budući bolovi i napetosti. Na taj način, miofascijalna terapija postaje važan dio brige o zdravlju, a sve više ljudi se odlučuje za nju kao dijelom redovne njege tijela.
U zaključku, miofascijalna terapija predstavlja jedinstvenu tehniku manuelne terapije koja se fokusira na fasciju, kao ključnu komponentu koja utiče na zdravlje i pokretljivost cijelog tijela. Osim što olakšava bol i povećava pokretljivost, ona doprinosi općem osjećaju relaksacije, čineći je korisnim alatom za održavanje zdravlja i vitalnosti tela.